pogledaj, zar ne vidiš
kako da shvatiš
pogledaj bolje
ne želim sama da mislim
ovu planetu
ova zemlja pod korenima
ova jedina u slabostima
ovo nebo u modricama
ove krovove pod prljavim odžacima
ljudski dim na nebesima
ovu vrbu u trzajima
žalost u tim plamenim očima
mi smo tvoja deca u ritama
a rađani smo pod pozlaćenim krstevima
pogledaj, zar ne vidiš
besčašćee u pečatima
mrtvo žbunje među ljudima
istinu među ludima
licemerje među milosrdnima
mi smo tvoja deca
koja te ubijaju u trkama
svi grabimo ka istom ishodištu
sudarajući se u različitim pravcima
i nema tog novca koji će kupiti iskupljenje
naše iskvarene duše su i dalje nepotkupljive
naša istrulela srca su jedina zaostavština
po grobljima se najbolje čitaju uspesi revolucija
pa nastavite budale
da kopate rake
sve dublje i dublje
možda ispod dna i nađete
sve zakopane anđele
sve bogove satrli ste svojim verovanjem
udarite sada silnije na tuđmanske knjige i porodice
pogledaj, zar ne vidiš
kazni neveru ljubavi
poveri sebe mržnji
pogledaj, zar ne vidiš
ne vidiš
zato i tečeš prljavim potocima
pa hajde, krčite nam šume
počupajte sve što diše
zatim ponosno marširajte
pa nastavite, budale
u miru nema pobednika
on nije spas za krvnike
on je mesto za one koje nikada nisu uzeli mač u ruke
u miru nema gubitnika
tamo nema mesta za vas koji bedne tlačite
čudno je reći
ali spas stanuje u nama
iako zajedno hrlimo sa masama
iako spremno ginemo u topovskim vatrama
Teodora Uzur
Нема коментара:
Постави коментар