Kaže jedan davni filozof kako je dobar čovek, srećan čovek.
Svaki dobar čovek je srećan čovek.
To je dato, podrazumevano.
Teško mi je da se složim sa tim. Poznajem i primećujem dosta `dobrih` osoba, čiji je život sasvim prosečan, nekima čak i nesrećan. I ne kažem da je njihova dobrota uzrok nesreće, nikako. To je mnogo više njihovo nepoznavanje sopstvenog kvaliteta, čovečnosti, ljudskosti. Humanost je ovih dana zaboravljena vrlina, prava retkost. Društva se formiraju na osnovu koristi, borbe, upornosti.
Problem dobrih ljudi je što su naviknuti da svoju dobrotu smatraju manom, pre nego vrlinom. A, sve dok ne budu svesni svog izuzetnog prava na sreću, neće to pravo ni ostvariti. Možete biti pošteni, trpeljivi, časni koliko god i sami jeste, prvi uslov blagostanja je da budete sigurni da ste ga vredni.
Ma šta ko drugi rekao. Ma u šta god vas neko ubeđivao.
Dobri ljudi nisu uvek srećni.
Medjutim, srećni ljudi su uvek dobri.
Jer kada ste srećni, nema straha, ne postoji tuga, nema mesta za zavist, a niko nije pakostan iz proste želje, svi smo zli zbog nesreće ili nedaća, čak i najveći zlotvori mrzeli su kako jesu iz slabosti, neznanja... zlodela su čist sistem samoodbrane, od samih sebe, ili od drugih. A najstrašnija čudovišta su najčešće ona zaplašena deca u nama, koja se hrane bojaznima. Čuli ste, napad je najbolja odbrana.
Za one koji ne znaju za sreću.
Svaki dobar čovek je srećan čovek.
To je dato, podrazumevano.
Teško mi je da se složim sa tim. Poznajem i primećujem dosta `dobrih` osoba, čiji je život sasvim prosečan, nekima čak i nesrećan. I ne kažem da je njihova dobrota uzrok nesreće, nikako. To je mnogo više njihovo nepoznavanje sopstvenog kvaliteta, čovečnosti, ljudskosti. Humanost je ovih dana zaboravljena vrlina, prava retkost. Društva se formiraju na osnovu koristi, borbe, upornosti.
Problem dobrih ljudi je što su naviknuti da svoju dobrotu smatraju manom, pre nego vrlinom. A, sve dok ne budu svesni svog izuzetnog prava na sreću, neće to pravo ni ostvariti. Možete biti pošteni, trpeljivi, časni koliko god i sami jeste, prvi uslov blagostanja je da budete sigurni da ste ga vredni.
Ma šta ko drugi rekao. Ma u šta god vas neko ubeđivao.
Dobri ljudi nisu uvek srećni.
Medjutim, srećni ljudi su uvek dobri.
Jer kada ste srećni, nema straha, ne postoji tuga, nema mesta za zavist, a niko nije pakostan iz proste želje, svi smo zli zbog nesreće ili nedaća, čak i najveći zlotvori mrzeli su kako jesu iz slabosti, neznanja... zlodela su čist sistem samoodbrane, od samih sebe, ili od drugih. A najstrašnija čudovišta su najčešće ona zaplašena deca u nama, koja se hrane bojaznima. Čuli ste, napad je najbolja odbrana.
Za one koji ne znaju za sreću.
Teodora Uzur
Нема коментара:
Постави коментар