Сврха

Само шаљем поруку, свима којима нешто фали, а не знају где то да пронађу, који нешто прижељкују, а још нису сасвим сигурни шта је то неостварено што се скрива...
Намењено свима који воле да читају, пишу, цене књижевну реч, а пре свега младима као што сам ја. Надам се да ћете овде наићи на нешто што вас неће оставити равнодушним.

уторак, 24. јануар 2012.

Putovanje

Moram se zapitati
ako nešto neizmerno želim
o tome sanjam 
za tim čeznem
to u mislima volim 
i prizivam
a to nešto 
mi je i dalje strano
daleko
otuđeno
prosto ne dolazi
prosto nije moje
da li to stvarno želim
da li to stvarno volim
kažu da ljubav ostvaruje
sve želje
i da je ona put
kojim teče samo izobilje
dakle
ako taj moj daleki san
volim
ljubim
pišem mu 
posvećujem sebe
pripisujem mu svoje ime
a on je neodsanjan
da li je on kriv što je budan
ili sam ja ta 
koja ne može da zaspi
jer nama 
je uvek sve dato
samo treba
da prepoznamo taj čas
u kom ne možemo
sebe slagati tako lako
dakle
moram paziti šta želim
i ne smem varati
tuđim željama
moje će onda da kasne
a to nikako ne želim
preostaje mi 
da se molim
verujući
te da čekam
pitanje preostaje
ako mene san prevari
ja nikada 
nikada
neću ni znati
previše je jak
da bih probila njegove štitove
mogu lutati u krug
u kom sam sve videla
i uporno odmahivati glavom
ponavljajući
to ne želim
ni ovo takođe
a zašto je ono i dalje ovde
ili šta ako
i ovo ne sme svako da čuje
šta ako
namerno napustim
stari kolovoz
odšetam do sledećeg perona
i uhvatim voz za nove krugove
ili čak kvadrate
možda me niko ne spreči
da putujem svojim putanjama
i tu sebi postavljam znakove
da stanem 
gde ja zamislim stop
pa šetam sama
kada ja odredim
policijski čas
i onda napokon 
na svojim šinama
vozim linijom života
i imam tačno predviđene
odlaske i dolaske
samo što su sada putnici
strogo izabrani
i donose mi
parčiće mojih snova
da zajedno sklapamo
jedinstveni mozaik
ljubavi sreće prijateljstva
iz takvog kruga
ne bih nikad poželela da odem
pa hajde da putujemo




Teodora Uzur

Нема коментара:

Постави коментар